Dvorac Sokolac, Novi Bečej

Dvorac je izgradio Lazar Dunđerski u poslednjim decenijama 19. veka. Dvorac je dobila u miraz Emilija Ivanović, kćerka Lazara Dunđerskog, kao i čitavo imanje koje se zvalo "Veliki salaš" koje je obuhvatalo 3997. jutara. Zgrada je prizemni slobodno stojeći objekat u prostranom parku. U osnovi zgrada je izguženi pravougaonik sa naglašenim ulaznim portikom i kolskim prilazom. Portik nose četiri stuba, pokriven je crepom, i u njemu je smešten glavni ulaz u zgradu. Zadnja fasada ima pokrivenu terasu na visokom postamentu sa šest manjih stubova. Jednostavnost objektu daje četvoroslivno krovište, sa osmatračnicom na vrhu. Dvorac je tipa poljskih dvoraca toga perioda, sa simetričnim rasporedom prostorija i ulaznim holom kao glavnom komunikacijonom prostorijom. Arhitekta je sproveo do detalja ideju i osnovne odlike klasicističkog stila. U kompleksu imanja Sokolac ima nekoliko pomoćnih objekata i mala prizemna klasicistička prizemna zgrada, zidana kao stan za domara. Ekonomski objekti, štale i niz manjih zgrada, naknadno su podignuti za različite namene života i rada na imanju. Danas je dvorac sa parkom u dosta lošem stanju, iako je deo privatne svoine. Dobro je što dvorac ima čuvara, jer se u njemu nalazi dosta originalnih stvari i slika Lenke Dunđerske iz doba dok su imanjem upravljali Dunđerski. Dvorac je proglašen za spomenik kulture 2001. godine.

Legenda o dvorcu Sokolac:

Vlasnik dvorca Lazar Dunđerski je bio dobar kockar, ali jednog dana je na kartama izgubio i dvorac i imanje oko njega. Protivnik Lazara Dunđerskog je ponudio da bi ako naravno želi, Lazar mogao da povrati celo imanje samo jednim pucnjem iz pištolja. Naravno da to i nije bio tako lak zadatak jer je morao da pogodi jabuku na glavi svoje supruge. Pored svog rizika da izgubi i ženu i imanje Lazar je prihvatio ponudu. Nanišanio je, zadržao dah i opalio. Lazaru definitivno nije bio dan za kartanje, ali zato za lov itekakav. Nije mu zadrhtala ruka i pogodio je jabuku na glavi svoje supruge i povratio i imanje i dvorac.